No need to argue
02.05.2010., nedjelja
Moj najveći strah
|
"Voljela ga je više od života i zbog njega mogla je, sve da proguta Dani su joj bili sunčaniji, čim bi ga vidjela, Imo je nešto u sebi što još nije doživjela. Ljubav ko na filmu, tepali su dok su pričali A poznanici su im se zbog toga smijali. Obećo joj je sve, ona je uzela što je davao I hvalila Boga dok je kraj nje spavao. Živjeli su skupa, u podstanarskom stanu, Skupa dijelili zrak i podstanarsku hranu Nikad mu nije predbacila to što nije radio I što se ponekad sa njome svadio. Voljela je njegove navike i načine I kako se mrštio dok bi jeo njene splačine. Čitao bi oglasnik, jako se trudio, Ali nije mogo šutit pa bi na poslu poludio. I dobio otkaz, ona bi rekla «nije bed» Ali grizlo ju je što se nije doveo u red. Al voljela ga je, pa je praštala sve Kažu da prava ljubav sve prebrodi, zar ne? Bilo je uspona i padova, al je ljubav bila budna, Bio je tu za nju i kad je ostala trudna. Bio je tu dok je plakala nakon abortusa, Grlio ju je toga jutra na stanici autobusa Nezaposlen, vukao se oko kuće, Ona je čekala da se nesreća povuče. Često bi mu dolazili frendovi na piće Kad bi popio bio bi ljut i gubio živce. Tad mu je smetala, urlo bi na nju, Ona se uplakana zaključavala u kuhinju. Vrištala je da se smiri, da je pusti, On bi razbio vrata i polomio joj kosti. Sutradan bi ju ljubio, molio da oprosti Ona bi praštala, al se nije mogla opustit. Svaki povik bi je koštao živaca Nisu bili bliski više nego dvoje stranaca Snovi su se rušili i prije neg' bi nastali Al ona nije htjela - od ljubavi odustati. Al ljubav je ustupila mjesto strahu I ostala - čučati u mraku. Ono što se prije samo ponekad događalo Sada se iznova ponavljalo… Krivila je sebe za svaku njegovu pljusku On bi joj rekao da ne shvaća narav mušku. Brisala je suze, htjela izbrisati košmar Trudila se opravdati svaki dobiveni šamar. Išla je na posao rano tog jutra I trudila se ne priznat da umire iznutra. U dubini znala je da neće dalje, sirota I da je propao njihov, pokušaj života Koliko dugo možeš gutati, za drugoga raditi Prati i čistiti, a da on ne kaže ni «hvala ti»? Tog dana nikad nije stigla do ureda Odlučila se vratit kući, sita svega. Ušla je u vlažan stan, on je izašao van Ona je promijenila bravu i ohladila glavu Skupila njegovu robu, otvorila prozor Izbacila sve na ulicu i pojačala televizor. Iščupala telefon da je ljubav ne bi zvala I shvatila, ljubav je bila budala. Ljubav je slijepa i lijepa, ljubav oprašta Al ne prelazi preko šamara. Ljubav zažmiri, a ponos oči otvori, On ne dopusti da se zaboravi. Ljubav je slijepa i lijepa, ljubav oprašta, Al ne prelazi preko šamara. Ljubav je bila prava, al se srušilo sve Jer je teško skriti masnice. " Nikad ti to ne bi htjela priznati. Mislin da bi to tebe vjerojatno povrijedilo a i ne znam bi li shvatio. Često ti to želim reći ali ne vidim zašto bi ako se tako nešto neće dogoditi.. ali ipak.. Čini mi se predobro. Čini mi se sve preispravno, prelijepo, pre..ne znam. Prije nego je moj tata postao ovakav kakav je, čula sam da je bio dobra osoba. Nježan, pažljiv, pokušavao pomoći ljudima, stvarno jedna draga osoba koju je moja mama volila. Nitko nije mogao pretpostaviti da će se pretvoriti u čudovište, nasilnu i zlu osobu koja voli piti i pakostiti ljudima. Nitko nije to očekivao. I to je ono čega me je strah.. Naš život je sličan onome kao u pjesmi, volimo se i živimo skupa i ne možre biti ljepše, ali mene je tako strah da će se ovako nešto dogoditi. Da ćemo se jednog dana prestati truditi učiniti nešto i pretvoriti se u ogorčene ljude, da ćeš početi piti, postati nasilan.. da, znam da to ne postoji u tebi, ali bojim se da bi se to moglo roditi.. Bojim se da bi život bez para mogao od nas učiniti strance. Jednostavno me je strah, ne želim učiniti istu pogrešku kao moja mama, vjenčati se za čovjeka za kojeg mislim da je predivan a koji na kraju se pretvori u nešto loše i bolesno. Ne želim patiti, ne želim se boriti opet kao moja mama, ne želim se pretvoriti u osobu kakva je ona, ogorčenu, ljutu, tužnu, bolesnu. Ja vjerujem da je naša ljubav prava i želim provesti život s tobom,to više no išta, ali ne mogu si pomoći da ne pomislim da ne srljam u nešto što se može pretvoriti u ogromnu pogrešku.. Kad bi bar postojao neki način na koji mogu saznati da se to nikad, ali nikad neće dogoditi.. Volim te. |
- 09:57 -
Speak your mind (1) -
#
07.04.2010., srijeda
I can feel you all around me
|
You are beautiful and pure You are right and powerful You are good and just To You I always confide I love you, that’s the truth You are in my life and for your praise I live You are all around us and yes, I can feel it I can hear what you say I bend my knees and worship you Oh, how I love you You are my Savior Part of my life, my soul, my essential being When times are bad, when I’m low I go to you and you are always there Even though there are so many and I am just one Why can’t they understand? Why can’t they see? Why can’t they figure out You are just what they need This passion that is in me This heat and fire in my heart Is it you? Is it true? YES! I give you praise And love and honor and faith I want to tell everyone Tell them that you are the One and Only Tell them that they’re not alone That your love is the path That your love is the truth Your love.. Your love.. Your love… Your love.. My hands are searching for you My arms are outstretched towards you I feel you on my fingertips My tongue dances behind my lips for you This fire rising through my being Burning I'm not used to seeing you I'm alive, I'm alive I can feel you all around me Thickening the air I'm breathing Holding on to what I'm feeling Savoring this heart that's healing My hands float up above me And you whisper you love me And I begin to fade Into our secret place The music makes me sway The angels singing say we are alone with you I am alone and they are too with you I'm alive, I'm alive I can feel you all around me Thickening the air I'm breathing Holding on to what I'm feeling Savoring this heart that's healing And so I cry The light is white And I see you I'm alive, I'm alive, I'm alive I can feel you all around me Thickening the air I'm breathing Holding on to what I'm feeling Savoring this heart that's healing Take my hand I give it to you Now you own me All I am You said you would never leave me I believe you I believe I can feel you all around me Thickening the air I'm breathing Holding on to what I'm feeling Savoring this heart that's healed |
- 21:23 -
Speak your mind (0) -
#
13.11.2009., petak
|
On je jedini koji će uvijek biti uz mene, jedini za kojeg znam da će uvijek biti sa mnom, jedini koji me prihvaća točno onakvu kakva jesam,jedini koji me može trpiti i jedini koji mi daje svoju bezuvjetnu ljubav, jedini koji je tu kad plačem,jedini koji ne odlazi kad mu to kažem jer zna da ja to zapravo ne želim od njega, jedini koji mi pomaže u životu, jedini s kojim želim provesti život, jedini kojeg sam ikad stvarno ali ono stvarno voljela i volim do granice boli, jedini koji me može razumijeti jer je njemu isto tako, jedini koji me zna slušati, jedini koji mi se otvorio u potpunosti i prihvatio me u svoje srce, jedini s kojim se mogu smijati satima, jedini koji nema ništa protiv mene,jedini,savršeni, neponovljivi i nezamjenjivi,jedini koji će mi dati zagrljaj kad mi stvarno treba, onaj koji me čuva od svega, brani me i štiti, pokriva i ljubi..Nikad nitko neće biti kao on. |
- 15:55 -
Speak your mind (0) -
#
23.10.2009., petak
|
I ponovno se,nakon svih ovih mjeseci, vraćam u svoje utočište. Jedino mjesto gdje nikoga nije briga što pišem, jedini prostor u kojem mogu biti potpuno svoja..ali ja to ne radim. Uvijek postoji ona mala doza samokontrole, nikad nisam sto posto ja, nikad ne pišem baš potpuno otvoreno. Ali više mi ide na kurac sve. Mrzin to što spavam do podne, mrzin to što odmah zasidnem za laptop, baš kao i luka, i mrzin to što ne mogu ništa učiniti povodom toga. Mrzin to što ga ne mogu odvojiti od te proklete kutije prije nego pođemo leći u 2 ujutro i tek onda zapravo započinje moj dan. Kad sam već užasno pospana i umorna. Ali opet, ne želim ići spavati, odbijam to, želim biti s njim, želim da razgovaramo, da ga mogu grliti dok ležimo u krevetu, želim bilošto, samo ne želim spavati. I mrzin to. Mrzin to što preko dana kao da smo dvije osobe sa dva odvojena života. Želim da to prestane. Želim da ne provodi toliko vremena za kompjuterom. Želim da popriča sa mnom. Želim da izađemo malo vani. Želim da provodimo vrijeme zajedno, a da se to vrijeme ne sastoji od gledanja anime serija. Je li to puno za tražiti? Želim riješenje svih mojih problema. Želim imati više novaca. Želim se ne brinuti kako ću platiti ovaj stan i kako ću imati novaca za život. Želim da se đipalo vrati sa godišnjeg da ga konačno mogu pitati oće li me primiti. Želim da sunce ponovno zasja. Želim se nasmijati. Želim ne biti tužna i zabrinuta. Želim da glupi glupi Goran prestane biti ovakav i da nas prestane zanemarivati. Želim da ga vidim više od 15 minuta dnevno. Želim biti sposobna obaviti normalan razgovor s njim. Želim biti dio svijeta. Želim proći ispite. Želim da se ne svađam sa mamom skoro svaki put kad me zove. Želim da mi pomaže u životu, a ne da ga pokušava pogoršati. Želim da mi bude mama i podrška, a ne da se igra šefa koji se pravi da ima kontrolu nad mojim životom. Želim da me moj brat ne mrzi. Želim da mogu opet razgovarati sa svim svojim prijateljima iz Zadra. Želim da se ljuti mene sjete. Ne želim biti uvik ona prva koja prilazi i predlaže išta, želim da netko drugi preuzme inicijativu. Želim da ovaj mrak koji me trenutno obuzima ode od mene i rasprši se. Želim biti sretna, kao što sam inače svaki dan. Želim da ovaj dan,mjesec,godina, prođe. Želim imati malo više volje za išta. Želim imati pomoć u životu. Ne želim sav ovaj svoj teret nositi sama. Ali opet, ne želim iskorištavati ljude oko sebe i živiti na njihov račun. Želim biti barem malo samostalnija. Želim da mogu mrdnuti prstom samostalno. Ne želim utjehu, želim riješenje svojih problema. Želim da Luka bude malo više efektivan, da učini nešto a ne radi planove bez pokrića. Želim da se motivira i ne stoji cijeli dan za glupim laptopom. Želim da postane malo odgovorniji i bude sposoban razgovarati sa mnom ako nešto ne valja. Ne želim glupu šutnju od njega. Želim prijeći preko svega ovoga. Ne želim se osićati kao da me nešto ogromno pritišće i ne pušta me da se ustanem. Vau,baš puno toga želim. Ali nema smisla u tome. Luka se nikad neće promijeniti. On je takav i takvog ga moran prihvatiti. Jer, koliko god ima svojih loših strana, toliko ima i dobrih, puta mnogo. Luka će uvijek biti neodgovorna beba koja će obećavati i htjeti da sve bude u redu, ali neće ništa napraviti da to i bude tako. Ja ću uvijek biti nesposobna i ovisit ću o drugim ljudima, nikad neću stati sama na svoje noge. Moja mama će uvijek biti moja mama. To je nepromijenjiva konstanta. Svaki put kad me nazove ću se i dalje osićati kao govno i morat ću podnositi to do kraja svog života. Moj brat će me i dalje mrziti. I s razlogom. Bila sam loša sestra prema njemu. Iskorištavala sam ga i umanjivala njegovu vrijednost. A i ne živim baš savršen život. Mrzi me jer sam sponzoruša, čujem. U pravu je. Moj brat je pametniji od mene masu puta i dobro čita ljude. On vidi ono loše u meni i zbog toga me ne voli. Posve je u pravu. Stvari se nikad neće promijeniti. Kakav je moj život sada, takav će se nastaviti. Evo,nepostojeća publika je dobila svoj depresivni post. Jedan dan u godini se osićan ovako i imate premijernu priliku da tome i posvjedočite. Iden ća iz ovog depresivnog mjesta.Svog mračnog utočišta. |
- 12:06 -
Speak your mind (0) -
#
03.07.2009., petak
One
|
My heart is devided now that you're gone Because half of me went with you You're with me in my thoughts In my dreams you're back with me again Missing you is the suffering I never want to experience again Your touch is what I crave for The sweetness of your lips and the warmth of your hands Feelings..Not words That is what we really are The connection between us is much more stronger It grows deeper than the silence we sometimes share I love you is the look in your eyes Your hand in mine says we are one Nothing can describe that Our hearts beat together Sincronised in one We are ment to be We knew that from the start So close,no matter how far Together we will be again soon And until that beautiful day You will be in my dreams and mind For you I live And forever we will be.. One. |
- 16:35 -
Speak your mind (0) -
#
30.06.2009., utorak
Broken dreams
|
It's unbelievable how it can be That I am with you, but you're not with me Think of you constantly But you ignore I didn't know And why do I feel like a whore? Your lips, your touch, your every word Hurt like a sword through my heart All I ever wanted was to be with you But you took it all away You dissapointed me and told me lies I believed that we were true, was missled and now it is thru That look in your eyes I believed that it was real I believed that you loved me But it was just another deal Another hoax for you to make Another heart that you could take Did you ever have feelings for me,please say that Was I ever something to you, you spoiled brat You are not worthy to even look at me, not to even say a word I hope you go to hell, you son of a bicth, Go on an leave, like you say you would |
- 22:42 -
Speak your mind (0) -
#
26.06.2009., petak
Cause my life's like this
|
Uvijek ovakva, uvijek se borim Guram naprijed, hvatam se za nadu Svijet je tako težak Problemi tako nagurani Nikad nisam ni u što sigurna Jer se sve uvijek izjalovi Ne mogu planirati svoj život jer je tako nepredvidljiv Zapreka za zaprekom, udarac za udarcem Nesreća za nesrećom, briga za brigom Kao da me netko namjerno sabotira u pokušajima Uvijek pomislim da bi možda moglo biti dobro Sreća mi se možda ipak nasmiješila Ali ne.. To onda ne bi bio moj život Nepregledna zbrka u koju druge uvlačim Tjeram ih da nose moj teret jer je meni jednostavno ponekad pretežak Da budu supatnici u mojoj nevolji protiv svoje volje Drugima uvijek na teret, nikad samostalna Nisam znala da je sve tako naporno Da je svijet jedan veliki boks meč Da se za svaki cilj moram krvavo boriti I da svaka pobjeda ima okus poraza Ništa nije kako se čini, sve ima svoje skriveno značenje Više ne znam kako djelovati, kako se ponašati Koje su odluke prave? Što da učinim da moj život bude imalo uspješniji? Jer me je strah da nešto veliko ne zeznem Da moj život ne postane ono što želim od njega Da ne uspijem.. Bože, ako si tu, saslušaj me i pomozi mi Daj mi snage ovo nositi Daj mi mudrosti izabrati pravu stvar Daj mi volje izdržati Daj mi vjere u budućnost da mogu ići naprijed.. |
- 13:47 -
Speak your mind (1) -
#
12.06.2009., petak
Alanis Morisette - Head over feet
|
I had no choice but to hear you You stated your case time and again I thought about it You treat me like I'm a princess I'm not used to liking that You ask how my day was You've already won me over in spite of me And don't be alarmed if I fall head over feet Don't be surprised if I love you for all that you are I couldn't help it It's all your fault Your love is thick and it swallowed me whole You're so much braver than I gave you credit for That's not lip service You are the bearer of unconditional things You held your breath and the door for me Thanks for your patience You're the best listener that I've ever met You're my best friend Best friend with benefits What took me so long I've never felt this healthy before I've never wanted something rational I am aware now I am aware now You've already won me over in spite of me And don't be alarmed if I fall head over feet Don't be surprised if I love you for all that you are I couldn't help it It's all your fault |
- 15:48 -
Speak your mind (1) -
#
02.06.2009., utorak
To you
|
Vidim svijet u tvojim očima, sve mi se čini nestvarno,tvoj pogled me tjera ne drhtaje i više ništa nije važno. To see you when I wake up is a dream I didn't think could be To know that you feel the same as I do is a three-fold, utopian dream. You do something to me that I cant explain.. Dižem ruku,želim te dodirnuti,dlanom ti milujem lice i onda se ti nasmješiš, poljubiš me i sve prestane na tren. Zatim se osvjestim i tjeram svoje noge da prorade,čudo kako još uvik mogu stajati na nogama.. I mislin si kako si predivan. I sićan se kako smo se jučer kidali od smijeha ni zašto i kako sam jednostavno bila sretna. I kako sam svaki dan ovako sretna. I kako se s tobom ne prestajem smijati. I kako se nikad ovako ni sa kim nisam osjećala. Postala sam ovisna o tebi. I volila bi kad bi uspila ovo sročiti da bude onako,lijepo,poetski i puno epiteta,ali to nisam ja. Ja sam misao,riječi i velika hrpa osjećaja u jednoj velikoj zbrkanoj gužvi i na taj način to i pokazujem..Kad bi mogla izabrati one savršene riječi,one koje će zadiviti ljude i izazvati u njima osjećaje,napravila bi to..ali opet,ne pišem to njima. Pišem to tebi,a ti me znaš. Znaš kakva sam i pred tobom ne trebam nešto glumiti. Ne trebam ti ništa ni govoriti,jer i ono što mi je u glavi znaš..ali eto.. :) i svaki dan ti želim reći istu stvar,svaki sat,svaki sekund,ali ne želim..jer ne želim da se riječi izližu,da postanu nešto uobičajeno,da jedno volim te postane kao ahoy ili dobar tek..ne želim to. želim da svaki put kad to kažem bude posebno,da znači nešto posebno..Jesam sentimentalna budala,ali volim biti sentimentalna budala :) I ja sam tvoja sentimentalna budala pa ima da se pomiriš s time :) Love you,babe.. :* |
- 10:57 -
Speak your mind (1) -
#
28.05.2009., četvrtak
Čini mi se mijenjam se,netko novi postajem..
|
To je samo mala iluzija..Sidimo na klupici i gledamo u more i čini mi se da će trajati zauvik i mi urezujemo naša imena na klupici i ja sam tako jako sretna ali ipak sreći je kraj i idemo dalje i ja sam se opet zaljubila i sve je opet divno i svijet je opet šaren i ja sam ponovno sretna..i on je tako savršen i svijet je tu samo za nas i ništa više nije važno.I prisjećam se Adastre i vino veritasa i grljenja i muvi najtova i kako je sve to krenulo i mislin i na njega i na njega isto i kako želim da bude dobro i kako mi je još uvik jako stalo do njega i kako želim da svi krenemo dalje i da ujedno ostanemo u onako dobrim odnosima kakvim samo možemo biti.i sretna sam ali sam i tužna kad on nije sretan i sad sam ljuta jer sam pobrisala slučajno pola teksta koji sam prije pisala i bilo je super i random i mislin još uvik je,ali ono je bilo presuper.tila sam reć kako mi je jako stalo do njega i da mu bude dobro.jer mi treba on u životu jer mi treba netko koga mogu nazvati i reći mu što je bilo i i što ima novoga i da on meni kaže što ima novoga i da se onda nasmijemo i da ga sprdajem i da ga zovem mali kad već ne smijen ljubi i da ga saslušam i pomognem mu jer znan da će on meni pomoći kad god mi treba. Jer on je bio velik dio mog života i ne želim da ode iz njega samo zato jer nismo više u vezi. Želim da ostane u njemu i da sudjeluje u njemu i ja u njegovom koliko god to možemo :) A on..Mislin drugi on..Ne mogu virovat kako je sve to krenulo i kako smo tako brzo napredovali i kako je to dobro i koliko sam sretna i koliko je sve tako divno.Jer pored njega sam sretna pored njega mi je sve dobro,pored njega sam opuštena i mirna ali opet s druge strane pored njega sam tako zbunjena nenormalna smotana i luda,kad me poljubi i dotakne zadrhtim i treba mi par minuta da se osvjestim i vidim gdje sam.daje mi toliko ljubavi da je jedva mogu primiti,a to je samo djelić ljubavi koje on ima u sebi i tako sam fascinirana s time,njegovom dobrotom i ljubavlju koju on ima u sebi..I čudim se sama sebi,čudim se nama,čudim se svemu kako je to krenulo i kako smo mi postali mi,i mislila sam da nikad neću biti u takvoj situaciji da ću se sramiti toga da ću postati takva ali sad je sve gotovo,sad sam samo ja u igri,nema više nje i nemam se više što brinuti.I mislin o Adastri i in vino veritas i kako ne kužim kako je sa svime time krenulo i kako sam jednostavno uživala u njegovom zagrljaju i kako sam htjela ostati u njemu zauvik i kako to još uvik mislin i osićan. I ne kužim kako smo tako brzo napredovali i kako smo bez kontrole i kako jurimo prema ne znan čemu ali ovo postaje ozbiljno ja ga ozbiljno volim toliko da to ne mogu ni opisati. prvi put sam bez riječi da opišem nešto ja koja nikad nemam problema s time,jednostavno sam bez riječi da opišem taj osićaj kad me zagrli ne želim onda više nikad otići i to je tako savršeno i nije me briga što jurimo glavom bez obzira to je tako super,kao kad se voziš vlakom smrti i brzina ti odgovara i sve je tako super i mi smo super i mislin da ovo postaje stvarno ozbiljno i moglo bi doći do toka,da čak i sad to uzimam u obzir kao mogućnost i više nego mogućnost,kao vjerojatnost. I nikad ne želim otići zauvik želim biti pored njega i to postaje bolesno jer stalno mislimo na isti način govorimo iste stvari u isto vrime razmišljamo o istim stvarima u isto vrime ne znan virujem li u sole mates ali ovo postaje prejebeno bolesno. Ali ne učim i to me zabrinjava. Toliko uživam u svemu ovome da ne stignem misliti na sve ostalo i to će mi doći glave i ja ću pasti godinu ako tako nastavim i izgubit stipendiju od koje plaćam stan jer nemam baš prihoda ali evo počela sam opet lagano učiti i još uvik šanse i fala bogu na miru i na goranu oni me drže koliko toliko svjesnom drugih stvari oko sebe..i volila bi tipkati do u nedogled ali net će mi otić a i moran ić jesti gladna sam previše i imam osićaj da nekome kradem stil pisanja ali eto ne znan..over and out. |
- 17:42 -
Speak your mind (1) -
#
